U optužnici generalu Gotovini pred Haaškim sudom u području individualne odgovornosti navodi se pod točkom 7 da je «imao dužnost da uspostavi i osigura javni red i sigurnost» i pod točkom 9 da je «propustio poduzeti nužne i razumne mjere da spriječi takva teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava ili da kazni njihove počinitelje». U Kninu i okolici to je poslije vojne akcije Oluja bio zadatak civilne vlasti - tj. sustava obrane, zaštite i spašavanja stanovnika odnosno Stožera Civilne obrane (ili Civilne zaštite kako je pogrešno nazivan). Postavlja se i pitanje čemu su služile snage UN na Olujom oslobođenim područjima tzv. Krajine, ako nisu obranile i zaštitile stanovništvo. Može se postaviti pitanje kako su zaštitile stanovništvo i njegovu imovinu za dugotrajne okupacije istočne Slavonije, da ne spominjemo ono što se dogodilo u Bosni u Srebrenici. Nitko ne postavlja pitanje koliko su bespomoćnih i ubijenih osoba ostavili pri povlačenju – bježanju iz Knina i okolice oni koji su ga smatrali svojim od okupacije u oružanoj pobuni. Zanimljiva je uloga UN snaga, a dokumenti pokazuju da na ovim prostorima nije bilo jasno tko koga treba obraniti, odnosno zaštititi (Poglavlje 3. Zbirke***). O tome se moglo u SAD pisati npr. još 1994. godine, a kod nas tek 2003.
Obrana zemlje u 1991. i 1992. bila je spontana i najvećim dijelom zasnovana na improvizacijama i snalaženju istinskih branitelja kojima je bilo stalo do očuvanja i obrane osamostaljene novonastale države Hrvatske od daleko nadmoćnijeg agresora, a manjim dijelom je bila rezultat organizirane obrane s jasno podijeljenim obvezama i zadacima. Europska unija je tada nametnula embargo na uvoz oružja u države bivše Jugoslavije i stanovnici napadnutih novih država nisu se imali čime braniti. Nikad se EU nije zapitala za svoju odgovornost za zbivanja jer je onemogućila napadnutima - žrtvi da se brani, a politička vrhuška Hrvatske žudi da sve što vrijedi postane vlasništvo podobnih «prijatelja» iz EU, a sve su veći izgledi da će Hrvatska umjesto u EU, čemu teže, završiti u nekoj novoj Balkanskoj uniji, u nekoj novoj srboslaviji. U nabavi oružja u Hrvatskoj angažirano je tada kriminalno podzemlje koje se poslije uklopilo u hijerarhiju moći, a istinski branitelji su stradavali na bojišnicama često nikako ili nedovoljno naoružani. Pravo je čudo da je obrana Vukovara simbola hrvatske obrane u takvim uvjetima protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja tako dugo odolijevala. Tada, dok su branitelji bili angažirani na obrani zemlje, počela je i kriminalna podjela imovine procesom tzv. pretvorbe i privatizacije, koja traje bez prestanka i danas. Uz to neki su izgleda i previše pekli volove na ražnju u to vrijeme, a to čine i danas slaveći pobjedu koju su ostvarili drugi – tj. oni istinski i najčešće odbačeni branitelji. Dakako, bilo je i mnogo onih – umreženih u grupe gdje su donašane odluke - koji su bili protiv samostalne Hrvatske. Oni i danas, obogativši se, zauzimaju važne položaje u hijerarhiji vlasti i odlučivanja u Hrvatskoj. Takvi su proveli čistku najkvalitetnijeg kadra u MORH-u 1992. (više od 50 ljudi istjerano je s posla i zadataka obrane ili umirovljeno), a glavni glavosijek danas zapovijeda onim što je ostalo od Hrvatske vojske.
Povodom pisanja o teškom stanju u današnjoj vojsci u Hrvatskoj (Jutarnji list 12.1.2006.: Hrvatska bez plana u slučaju terorizma kao i nedavnog srdačnog susreta spomenutog glavosijeka iz MORH-a i "osloboditelja" Vukovara (iz Makedonije) o čemu je pisao Fokus Dugo putovanje u Zagreb, vrijedi se sjetiti onoga što se događalo u MORH-u u ratu. Stanje je danas takvo zacijelo i zbog toga što je onaj tko rukovodi onim što je preostalo od pobjedničke HV – posve nesposoban za taj posao, a tim položajem je zacijelo nagrađen za ono što je napravio 1992. Očito je spomenuti uz neke druge osobe, uz to što je proveo čistku u MORH-u 1992., jako sposoban, što nekima odgovara, i za nešto drugo - npr. za “čuvanje raketa” u MORH-u. O tom – sapunici o krađi raketa u MORH-u pisao je Večernji list 21.1.2006., nastavak 22.1.2006. , novi nastavak 23.1. …itd.
Takvi su često u ratu bili uspješniji od onih koji su istinski bili za samostalnu i slobodnu Hrvatsku, a pogotovo su obogativši se na račun osiromašenog naroda, to danas. Takve nije zanimala obrana i zaštita stanovnika Hrvatske, a sada zbog toga što su razorili sustav obrane, zaštite i spašavanja civilnog stanovništva na cijelom području Hrvatske i to prije oslobodilačke akcije Oluja, optužuju Gotovinu i druge branitelje, da se tobože nisu brinuli za civile. To je krajnje nemoralno i tragično za sve domoljubne Hrvate i stoga se pojavio i opći otpor stanovnika takvoj suludoj politici. Oni koji su trebali zaustaviti razaranje sustava obrane, zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša početkom 1994., dobro su znali što se događa, jer su bili obaviješteni, no nisu ništa poduzeli (poglavlje 4. Zbirke). Izgleda da ih je više zanimala opskrba agresora naftom i derivatima (poglavlje 5. Zbirke), kako agresorski ratni stroj ne bi u osvajačkom pohodu na Hrvatsku i druge novonastale države iz bivše Jugoslavije, bio zaustavljen - nego obrana i zaštita svoga naroda. Trebali bi objasniti koja je njihova uloga u tijeku rata bila u slabljenju obrambene moći Hrvatske i zašto su to činili. Nikad nitko nije istražio, niti je itko odgovarao za čistku u MORH-u 1992. (poglavlje 2. Zbirke) i još mnogo gore razaranje sustava obrane, zaštite i spašavanja civilnog stanovništva usred rata (poglavlje 4. Zbirke) kada je još oko trećina Hrvatske bila okupirana i ishod rata potpuno neizvjestan. Koliko je ljudi zbog razaranja spomenutog sustava i opskrbe agresora naftom i derivatima u Hrvatskoj i drugdje poginulo? U nastavku su naslovi i Internet adrese još nekih popularno pisanih tekstova o tome što je to sustav obrane, zaštite i spašavanja civilnog stanovništva, odnosno što je upravljanje u krizama. Tekst objavljen u Vjesniku (u dva dijela) 23. i 24. rujna 2003. Politika stručnjake za zaštitu stavila na slijepi kolosijek Nema planova za djelovanje u kriznim stanjima, sigurnost države i ljudi ovisna o privatnom interesu sažeto opisuje koja je uloga tog sustava i što se sa njim dogodilo početkom 1994. godine. Za ono što se u Olujom oslobođenim područjima dogodilo 1995. nakon vojne akcije – ako se dogodilo - optužuje se, očito, pogrešne osobe.
„ Podjele su napravljene još tijekom Domovinskog rata. Jedni na ratište, u rovove i na položaje a drugi u stožere, krizne štabove, zapovjedništva. Jedni ginu, drugi jedu i piju. Jedni dobivaju otkaze zbog terena, drugi otvaraju firme na terenu. Jedni dijele patnje i ratne strahote, drugi odlikovanja i počasti. Jedni poslije rata u propast, drugi na vlast. Danas dezerteri pričaju braniteljima kako je bilo na ratištu, profiteri pričaju stradalnicima kako treba podnijet žrtvu za Hrvatsku. I onda još se ljute ako ih stradalnici ne dođu slušati i ako im ne dođu pljeskati.“ Spomenuti citat iz jednog nedavno u novinama objavljenog člančića vjerodostojno i sažeto opisuje ono što se dogodilo u Hrvatskoj. Danas je sve više obilježavanja pobjeda nad agresorom u kojima na jednoj strani sudjeluju istinski branitelji a na drugoj oni «drugi». Ono što se dogodilo sa sustavom obrane, zaštite i spašavanja usred Domovinskog rata i ne dozvoljavanje njegove ponovne uspostave, pa čak i objavljivanja kako to ponovno napraviti, savršeno se uklapaju u napisano. O teroru kojem smo kontinuirano izloženi od rušenja sustava, obaviješteni su uz institucije koje bi se trebale baviti zaštitom ljudskih prava i političari od ministara, do predsjednika Vlada, pa i države (poglavlju 7. zbirke). Nitko nije ništa poduzeo da nas, koji nismo niti bivši članovi KP niti članovi stranaka od njih nastalih, zaštiti od takvih “privatnih” poduzetnika.
Nikakvog djelotvornog oblika organiziranosti za obranu, zaštitu i spašavanje civilnog stanovništva dobara i okoliša od ugrožavanja u miru ili eventualnom ponovljenom ratu ni do danas nema. Slično je stanje kao i u segmentu oružane obrane tj. onom što je preostalo od hrvatske vojske. Nema ga stoga, što oni koji su sudjelovali u rušenju sustava 1994. svojim vezama s nesavjesnim političarima do danas ne dozvoljavaju njegovu ponovnu uspostavu, a svaku ideju o njegovoj uspostavi ukradu (uzmu pod svoju), od političara za nju dobiju novac i dakako, ništa ne naprave (poglavlje 8. zbirke). Npr. jedan od tih koji je “ratovao” za šankom, sabotirao rad dok smo uspostavljali sustav, bavio se trgovanjem humanitarnom pomoći i organiziranjem turističkih putovanja po svijetu za čelne spodobe u MUP-u za rata i poslije, danas je otvorio školu za prodaju diploma i “uči” svoje đake o tome kako djeluje sustav obrane, zaštite i spašavanja u čijem razaranju je sudjelovao. Nitko, unatoč upozorenjima, ništa ne poduzima. Razlog je, jer se u mutežu u kojem se ne zna tko što treba raditi i za što odgovarati, lakše pune osobni džepovi. To su isto činili i za vrijeme Domovinskog rata dok su istinski branitelji ginuli i činili sve da zaustave neprijatelja i oslobode zemlju. Sigurnost i obrana prepuštena je danas u Hrvatskoj takvim spodobama - privatnim «poduzetnicima».
Upravljanje u krizama - poveznice
